Logiko

💥 Zašto Marina i dalje osobno odobrava svaku narudžbu vijaka, PVC koljena ili kutije matica?

Zato što je izgubila povjerenje u sustav. Ili ga zapravo nikad nije ni imala.
Jer su ga previše p**a iznevjerile zalihe koje su ili mrtve ili nikad dostupne kada treba.
Jer mu ERP prikazuje brojke, ali ne daje odgovore.
Jer je frustriran i iscrpljen pokušavajući istovremeno rasti i preživjeti.

📦 Zalihe bi trebale raditi za vas – a ne protiv vas.
Ali većina proizvodnih i distributivnih tvrtki još uvijek koristi "nojevu politiku zaliha":
➡️ “Treba nam onoliko koliko nam treba.”

Posljedica? Zamrznuti novac, izgubljeni kupci, rastući troškovi i potpuna konfuzija između prodaje, skladišta, nabave i proizvodnje.

Ako vam ovo zvuči poznato, možda ste baš vi Marina — liderica koja zna da joj treba sustav, ali ne zna gdje i kako početi.
Netko tko želi modernu tvrtku i tim koji može raditi bez njezinog stalnog nadzora.

Što me dovodi do razloga zašto pišem ovaj post.

🎯 Počevši od danas, pripremamo StockOptimizer, specijalizirani program za vlasnike i direktore proizvodnih i distributivnih tvrtki koji žele:
✔️ Imati sustavno upravljanje zalihama (bez konstantnog gašenja požara)
✔️ Smanjiti operativni stres i osloboditi vrijeme za rast
✔️ Vratiti kontrolu nad poslovanjem bez pada razine usluge
✔️ Povezati prodaju, nabavu i skladište u jedan funkcionalan lanac
✔️ Znati točno koliko, kada i zašto nešto naručuju — i tko to kontrolira

⏳ Program se pokreće uskoro – trenutno okupljamo listu čekanja.
🎁 Svi koji se prijave unaprijed dobivaju ekskluzivne popuste, bonuse i rani pristup.

👉 Prijavite se ovdje: [email protected]

ili

želite konkretnu i besplatnu strategiju za vaše probleme sa zalihama? Link u komentaru.


Ako smatrate da je ova informacija zanimljiva, korisna ili relevantna za vaše poslovne kolege, puno bi mi značilo da ga podijelite ili repostate. Unaprijed veliko hvala!

Smily sheets vs. rezultati
Prava ocjena radionice ne piše na evaluacijskom listiću. Piše u tome što se događa 2 mjeseca poslije.

Evaluacijski listić kaže 4,3 od 5. Lijepo. Ali to ne znači ništa. Pola radionica u regiji dobije sličnu ocjenu - i zaboravi se do ponedjeljka. Jednom mi je prodajni trener rekao da može napraviti da svaki trening bude ocjena 5.0 - ali to nije cilj.

Ono što me zaista zanima je što se događa kad se ekipa vrati na teren. Kad nema prezentacije. Kad nema zabavnih vježbi, rasprava i dobacivanja. Kad ostanu sami sa svojim pogonom, skladištem, dobavljačima i kupcima, svojom robom i svojim navikama.

Zato radim follow-up.

Dva mjeseca nakon radionice Marinin, voditelj logistike mi kaže:
"Izvještaj koji ste nam poslali nakon radionice je fenomenalan. Proslijedili smo ga svima. Vraćamo mu se redovito. Svaki kolegij, svaka inventura, svaka odluka o zalihama polazi od tog dokumenta."

I onda dodaje: "Direktorica me pitala odakle nam sve ove promjene. Rekao sam mu - sve što sad radimo je proizvod te radionice."

Ljudi su počeli sami provjeravati stanja pri svakom izuzimanju robe. Bez da ih itko traži. Pokrenuli su cikličke inventure - točnost 98%. Identificirali su i pretvorili u gotovinu 150 tona nekurentnih zaliha koje su držali za svaki slučaj. Godinama.

Ali ono što me najviše pogodilo je kad mi je rekao da kolega iz pogona kaže: "Da nismo bili na radionici, ovo nam nikad ne bi palo na pamet."

Ne "bilo je korisno". Ne "naučili smo puno". To su floskule. Nego: bez ovog razgovora, sami nikad ne bismo došli do toga.

Većina radionica prenosi znanje. Rijetke mijenjaju ponašanje. Razlika je u tome koliko je sadržaj prilagođen - ne industriji, ne regiji, nego točno tom timu, tom skladištu i pogonu, tim artiklima na tim policama.

Kad voditelj više ne gasi požare svaki dan - tko je što primio, zašto inventura ne štima, gdje je nestala roba - može se fokusirati na poboljšanje. A to je jedina prava promjena.

Kakav je bio vaš follow-up 60 dana nakon zadnje edukacije?

𝗜𝗺𝗮𝘁𝗲 𝗹𝗶 𝗶 𝘃𝗶 𝘂 𝘁𝘃𝗿𝘁𝗸𝗶 𝘀𝘃𝗼𝗴 „M𝗮𝗿𝗸𝗮“? 🤔

U novom broju časopisa Lider sam pisao o opasnostima operativne ovisnosti o pojedincima.

Saznajte što je zapravo „Markov“ sindrom i zašto sustav koji ovisi o samo jednoj osobi zapravo nije sustav, već obična zanatska radionica.

📉 Koja je stvarna cijena ovisnosti o jednom čovjeku?
- Operativna ovisnost o ključnim zaposlenicima nije samo neugodnost tijekom godišnjih odmora – to je ozbiljan strukturni rizik koji tvrtke skupo plaćaju:
- Izgubljeno vrijeme: Ako ključna osoba troši čak 40 % svog vremena na odgovaranje na operativna pitanja kolega, gubite tisuće eura godišnje u čistoj produktivnosti.
- Rizik od zastoja: Kada ključni radnik ode na bolovanje ili godišnji odmor, operacije i proizvodnja staju, što može uzrokovati goleme financijske gubitke.
- Nemogućnost rasta: Bez dokumentiranog znanja, obuka novih zaposlenika traje mjesecima, što drastično usporava skaliranje i širenje poslovanja.

🛠️ 𝗞𝗮𝗸𝗼 𝗶𝘇𝗴𝗿𝗮𝗱𝗶𝘁𝗶 𝘀𝘂𝘀𝘁𝗮𝘃 𝗸𝗼𝗷𝗶 𝗳𝘂𝗻𝗸𝗰𝗶𝗼𝗻𝗶𝗿𝗮 𝗯𝗲𝘇 „M𝗮𝗿𝗸𝗮“?
Rješenje nije u zabrani godišnjih odmora ili otkazima, već u sistematizaciji znanja kroz pet konkretnih koraka:
1. Mapiranje kritičnog znanja – prepoznavanje aktivnosti koje samo jedna osoba zna obaviti.
2. Prioritizacija kritičnosti – dokumentiranje procesa koji se najčešće događaju i imaju najveći utjecaj na poslovanje.
3. Pravilna dokumentacija procesa – kreiranje kratkih, korisnih i vizualnih up**a umjesto opširnih procedura koje nitko ne čita.
4. Sistematizacija u alate – ispravljanje tehničkih pogrešaka i ugradnja znanja te automatizacije izravno u sustave (poput ERP-a).
5. Testiranje i validacija – provjera može li drugi kolega obaviti zadatak koristeći se isključivo dokumentacijom.

Kada sustav prestane ovisiti o pojedincima, ti isti zaposlenici postaju korisniji nego ikada jer konačno dobivaju prostor i vrijeme za rad na strateškim projektima i poboljšanju procesa.

📖 Cijelu kolumnu i detaljnu analizu s konkretnim primjerima iz prakse pročitajte u novom broju Lidera.

Ako ste u nabavi, znate da je neki požar uvijek iza ugla. Vrijeme je za sustav, a ne još jedna zakrpa.

Prošlog tjedna održao sam webinar na temu 𝗡𝗮𝗯𝗮𝘃𝗻𝗶 𝗲𝗸𝘀𝗽𝗲𝗿𝘁 u suradnji sa Edukacije.hr, gdje smo razmijenili uvide o tome kako u 90 dana:

✅ Prepoloviti nabavne troškove

✅ Uvesti “strašan” sustav nabave (u 9 koraka)

✅ I to bez gomilanja zaliha, kaosa s rokovima i nepouzdanih dobavljača.

Naime, Nabavni ekspert je jedinstveni mentorski program koji pomaže nabavnim profesionalcima i menadžerima da u 90 dana prepolove nabavne troškove i uđu u zonu profitabilnog rasta, bez gomilanja zaliha, nepouzdanih dobavljača i skrivenih troškova

Ako ste propustili webinar ili jednostavno želite odmah dobiti osjećaj što smo učili – pripremili smo vam vodič za implementaciju 𝗣𝗮𝗺𝗲𝘁𝗻𝗼𝗴 𝗸𝗮𝗹𝗲𝗻𝗱𝗮𝗿𝗮 𝗻𝗮𝗿𝘂či𝘃𝗮𝗻𝗷𝗮 (jedan od devet koraka Nabavnog eksperta).

𝗗𝗶𝘀𝗸𝗹𝗮𝗶𝗺𝗲𝗿: Nabavni eskpert nije nabavna akademija i to nije prodavanje teorije.

Bio sam tamo gdje ste vi sada. Osjećao sam hladan znoj u 3 ujutro zbog kriznih poziva. Gledao sam u potencijalne milijunske gubitke.

Vidio sam sve – od manjih zastoja do katastrofa koje su završile na naslovnicama – doslovno.

⤵
📥 [Zato preuzmite besplatno: Pametan kalendar naručivanja]
➡ https://e.logiko.hr/opt-in-next-kalendar-narucivanja-7905

Za one koji žele otići korak dalje – podsjećam da je još uvijek otvorena mogućnost ulaska u mentorski program Nabavni ekspert.

Nabava ne smije biti "vatrogasna služba". Vrijeme je da postane strateška funkcija.

"Do sada smo podržavali rast tako što bismo zaposlili još ljudi u logistici."

Rekla mi je to direktorica jedne distribucijske tvrtke, Marina. Pet godina, prihod udvostručen. Svaki ciklus rasta — isti recept: raste firma, raste ekipa.
Danas imaju 16 ljudi u logistici.

Međutim, došli su do granice - novi ljudi nemaju se gdje kretati - a sustav i dalje puca.
"I svaki put je postajalo skuplje i kompliciranije — ne bolje", dodala je.
Bila je umorna. Jer je shvatila da je svaki novi čovjek bio zakrpa — ne rješenje.

Dodavanje ljudi je instinktivan odgovor na rast. Razumljiv, gotovo refleksan.
Duži redovi? Zaposlimo još jednog skladištara. Logistika kasni? Dodaj čovjeka. Problem nestane s radara — do sljedećeg p**a.

Međutim, ono što zapravo radimo jest da povećavamo trošak i složenost. Bez da povećavamo kapacitet.

16 ljudi u logistici bez jasnih procesa, bez mjerljivih odgovornosti i bez sistemske raspodjele posla — to nije logistika. To je organizirani kaos s platnim listama.

Na jednom projektu sličnog profila — distribucija, brzorastuća tvrtka, isti simptomi — pokazalo se da je dobar dio kapaciteta ekipe odlazio na aktivnosti koje su nastale jer problemi nikad nisu bili sistemski riješeni (gužva utorkom ili petkom, hvatanje planova na kraju mjeseca...). Samo zakrpani. Čovjekom. I onda opet čovjekom.

Dakle, firma je imala kapacitet za rast.
Ali ne dodavanjem petog, šestog ni četrnaestog čovjeka. Nego otklanjanjem onoga što ih je usporavalo.

Sustav loš, ljudi dobri — rezultat uvijek isti.

Svaka rastuća firma jednom udari u ovaj zid. Pitanje nije hoće li se to dogoditi. Pitanje je hoćeš li to shvatiti na 14,16 — ili na 40.

Je li vaš rast posljednjih godina bio krpan (samo) rastom broja ljudi? I jeste li na kraju bili zadovoljni onim što ste dobili za tu cijenu?

Link za cijeli članak je u komentaru.

Ljudi ne napuštaju firme. Napuštaju lošu organizaciju.

Kod jenog klijenta nedavno sam razgovarao s voditeljem skladišta koji mi je, gotovo s gorčinom, rekao: „Znate li da moj skladištar ima samo 50 eura manju plaću od mene?“ Nije to bila žalopojka zbog novca koliko dijagnoza sustava.

Istu frustraciju čujem kod radnika u proizvodnji koji odlaze ne zbog plaće, nego zbog kaosa, loše organizacije i osjećaja da njihova uloga nema nikakvu težinu.

nekad i najbolji radnik ode zbog 50 eura više drugdje – jer ako već mora trpjeti lošu organizaciju, barem će biti malo bolje plaćen.

Uredski hodnici u takvim firmama postaju tiši, ne zato što ljudi više ne dolaze na posao, već zato što su apatični i ne vjeruju da nešto mogu promijeniti. Proizvodnja tapka u mjestu, logistika je stalno u „gašenju požara“, a nabava ne zna što će s robom koju je netko „osjetio“ da treba naručiti.

Većina poduzeća funkcionira kao skupina „funkcionalnih silosa“ – svaki odjel sam za sebe. Prodaja hoće sve odmah, skladište nema mjesta, a nabava „vozi na osjećaj“. Kad ciljevi nisu usklađeni, organizacija sama sebi podmeće nogu.

Sve to ne događa se slučajno. Sustavi i strategije za logistiku, proizvodnju i nabavu nisu luksuz – oni su preduvjet za rast. I ne, team building sam po sebi neće riješiti sukobe između proizvodnje, skladišta i prodaje. Riješit će ih zajednički ciljevi, transparentni procesi i jasno definirane uloge.

Ako zaposlenici osjećaju da nisu jednako vrednovani, da se njihova frustracija ignorira, ili da sustav ne postoji – onda ne pomaže ni povišica.

Ako se pitate zašto vam ključni ljudi odlaze, možda je vrijeme da se ne pitate koliko im plaćate, nego kako im je raditi za vas.

Tko želi konkretnu dijagnozu svoje situacije — Strategijska sesija, javite se na [email protected].



Ako smatrate da je ova informacija zanimljiva, korisna ili relevantna za vaše poslovne kolege, puno bi mi značilo da ga podijelite ili repostate. Unaprijed veliko hvala!

Novi problem: Solarni kapaciteti u Europi eksplodirali
Odličan članak u Forbesu koji kaže da su solarni kapaciteti u Europi porasli za preko 115% od 2020. godine. Zvuči sjajno, zar ne? Zelena energija, besplatno sunce, održiva budućnost — kome treba jeftini r***i plin.

No postoji kvaka koja elektroenergetski sustav dovodi do ruba sloma. Sunce ne sija kad mi to želimo, nego kad ono odluči. U podne i po ljeti ima toliko struje da cijene postaju negativne — proizvođači doslovno plaćaju drugima da preuzmu njihovu energiju jer sustav ne može podnijeti taj pritisak. A čim se pojavi veći oblak, sustav doživljava stres jer mora naglo paliti termoelektrane kako bi pokrio manjak. Paljenje i gašenje termoelektrana nije trivijalna, i da ne kažemo jeftina stvar.

Sjetio sam se jednog klijenta kod kojeg sam bio nedavno. Isti mehanizam, ali drugi kontekst.

Utorak ujutro: stiže uvoz i zakrči ulazno-izlaznu rampu (da, ima samo jednu rampu). Istovremeno dolaze narudžbe iz lanca dućana koje obično idu utorkom. K tome, hitna isporuka za "važnog" kupca koji je zapravo nazvao jučer. I dobavljač koji je trebao doći u srijedu — pojavio se dan ranije. Ulazna (i izlazna) zona je puna, viličaristi se gaze, greške rastu, voditelj čupa kosu.

Kod drugog klijenta isto to se događa, ali petkom. Svi hvataju tjedne planove. Sve treba do ponedjeljka.

U ponedjeljak i četvrtak — tišina.

Iste zgrade, isti kapacitet, isti ljudi — razlika od 24 sata.

Problem nije u ukupnom kapacitetu. Problem je u raspodjeli opterećenja kroz tjedan. Vrhunci koji traju sat-dva mogu potpuno paralizirati sustav dimenzioniran za prosječni dan.

Europske elektro mreže će pokušati to riješiti baterijama i pametnim mrežama. U skladištu rješenje izgleda drukčije — vremenski prozori za dostave, jasna pravila za prioritizaciju, dogovor (boje komunikacija) s kupcima i dobavljačima o rasporedu isporuka.

Nije skupo. Nije komplicirano. Ali zahtijeva jedno — da netko sjedne i postavi pravila dok sve miruje, a ne dok gori.

Ima li u vašem skladištu "crni utorak" ili "crni petak" koji jedu sve rezerve?

"Antonio, možeš malo popričati s mojim direktorom proizvodnje?”

Tako je Marina započela razgovor. “Mislimo da naši poslovođe ne znaju dobro izvršiti planove...”

Kad sam došao kod njezinog rukovoditelja proizvodnje, sve mi je bilo jasno.

Dakle, Marko, direktor proizvodnje, poslao mi je par dana prije toga mail. Njegov kolega planer Damir bio je na našoj radionici o planiranju i bio je oduševljen.

Sada traže naprednu edukaciju za svojih 5 poslovođa – fokus: kako reagirati kad plan ne ide po planu. Dakle, "act" iz PDCA ciklusa prema njegovoj dijagnozi - On misli da je problem u njihovoj (ne)motivaciji, ne znanju ili slaboj proaktivnosti.

Ali evo zapleta:
➡️ Marko se nije pojavio na edukaciji - neki će reći da je to i bolje da se poslovođe oslobode...
➡️ Poslovođe, za koje želi naprednu edukaciju, zapravo ne znaju što je to PDCA - iako Marko poznaje metodologiju i barata s terminima, nije podučio kolege...
➡️ Iako redovito imaju operativne sastanke, problemi se detektiraju prekasno – primjerice, informacije iz nabave dolaze nakon što su planovi već zaključani.
➡️ Poslovođe su navikli na gašenje požara: prekovremeni, dodatna radna snaga, kooperanti.
➡️ Nema sustava prioritizacije kada je "sve hitno".
➡️ Rokovi proizvodnje za svaki proizvod su definirani na osnovu idealnih kapaciteta bez uzimanja u obzir zastoja i kvarova.

🎯 Što ovdje zapravo imamo?
Imamo sustav koji je preopterećen svakodnevnim "check" i "do", ali bez realnog "plan" i jasnih pravila za "act". Poslovođe se nalaze između čekića i nakovnja – s jedne strane rokovi, s druge strane manjak informacija i nejasni prioriteti.

🛠️ Rješenja očito ne leže samo u "motivacijskim tehnikama", kako je prvotno predloženo. Potrebna je temeljita operativna dijagnoza

Što vi mislite što je potrebno u ovom slučaju?


Lajkajte, komentirajte i repostajte ako smatrate da je ova informacija zanimljiva, korisna ili relevantna. Unaprijed veliko hvala!

"Srčani udar" u lancu opskrbe
Dugačak proces zaprimanja robe ili zagušenje i kašnjenja isporuka nisu slučajni događaji. To može biti "srčani udar" u lancu opskrbe — znak da negdje u sustavu nešto ne funkcionira već duže vrijeme. Možda je prognoza loša. Možda dobavljač kasni. Možda skladište čuva krivi artikl. Ili sve to zajedno.

I kao kod pravog srčanog udara, nije pametno samo gasiti simptom.

Čitao sam neki dan članak o fibrilaciji atrija — ili što bi narodski rekli poremećaju srčanog ritma koji muči sve više aktivnih ljudi. Kod liječenja, moderni kardiolog ne daje samo tablete za ritam. Gleda cijeli sustav — krvni tlak, tjelesnu težinu, šećer, san, alkohol, fizičku aktivnost. Jer aritmija nije izolirani problem. To je simptom koji govori da nešto u cijelom kardiovaskularnom sustavu ne štima.

Ista stvar vrijedi i u supply chainu.

Obično me pozovu u firmu zbog kaosa u skladištu, prevelikih zaliha, kašnjenja isporuka bilo u nabavi ili distribuciji. Međutim, problem je što nitko ne gleda kako funkcionira cijeli lanac — od prognoze potražnje preko odnosa s dobavljačima, funkcioniranja skladišta i nabave do isporuke. Planiranje je odvojeno od nabave, nabava od skladišta, skladište od prodaje. Svaki dio radi po svojoj logici, pa nije čudo da je rezultat konstantni stockout i istovremeno puno mrtvih zaliha.

Većina tvrtki radi na sljedeći način: Ako nema materijala — dižu razinu svih zaliha. Kasne isporuke? — zapošljavaju još jednog skladištara. Loša prognoza — kupuju skuplji softver za planiranje. Sve to može privremeno ublažiti bol, ali problem ostaje jer nitko nije pitao — zašto se ovo uopće događa i što ne funkcionira u cijelom lancu?

Pitate kako - Uvedite jednostavan tjedni ritual gdje se proizvodnja (ako je imate), nabava, prodaja i logistika dogovore što se radi sutra i sljedećih tjedan dana. Ništa kompleksno, samo strukturirana razmjena informacija. Logistika i tijek robe se ubrzavaju u samo mjesec dana - garantirano. Bez novih softvera. Bez dodatnih ljudi. Samo zato što smo prestali liječiti simptom i krenuli raditi na sustavu.

Jeste li već gledali cijeli supply chain kao sustav ili još uvijek gasite požare?